"Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima, a ti u meni - da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio." (Iv 17, 22-23)
U Bibliji se čovjek, od svojih početaka, nalazi u bliskom kontaktu s Bogom. Bog ipak čovjeku ostavlja slobodu ne namećući se svojom prisutnošću ljudskom razumu te je moguće postupati kao da Bog ne postoji. Simbolična slika takvog postupanja prikazana je na samoj prvoj stranici Biblije gdje Adam i Eva uzimaju plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Bog je uspio pronaći način da ljudima ostavi mogućnost da ga odbace. Zabranjuje ljudima da jedu sa stabla u sredini vrta, ali ostavlja stablo tamo i kao da čini da to stablo daje najljepše plodove. Jedući zabranjeno voće, Adam i Eva odbijaju Božji autoritet kako bi sami postali kao Bog jer tamo gdje nema Boga, čovjek, kao najsavršenije preostalo biće, postaje 'maleni' Bog.
Zanimljivo je da Bog ne napušta čovjeka, sklapa s njim savez, obećava mu blagoslov i spasenje te ga vodi dok ga god čovjek želi slijediti. Čak i nakon što mu odabrani narod više puta okreće leđa, Bog se nastavlja vraćati nudeći svoju prisutnost, svoje zapovijedi, čak i svoju kaznu kako bi ukazao čovjeku na svoje postojanje kao mogućnost. Biblijsku sliku lako možemo kopirati u antropološku gdje čovjek ima potpunu slobodu odluke o Božjoj opstojnosti. Više o razlozima za odabiranje opcije o postojanju Boga, pisao sam u prošlom tekstu, a na tragu istih razmišljanja, u ovom tekstu ću govoriti o Isusu Kristu preko kojeg je postalo lakše nego ikad povjerovati da Bog postoji.
Križ je novi i konačan dokaz Božjeg postojanja
Isus Krist i križ dva su motiva koja su me potaknula na pisanje ovog teksta pred kraj još jedne korizme. Upravo figura raspetog Krista ustanovljuje presudan dokaz u prilog našeg vjerovanja u Boga. Objava Boga u Isusu Kristu ostavlja, predajući Isusa smrti, mogući primjer situacije u kojoj Bog šuti, ali ista smrt daje toj tišini jednu novu dimenziju. Na križu se manifestira Božje poštivanje ljudske slobode jer nije poštedio niti svog Sina, ali i sva veličina Boga u njegovoj ljubavi prema čovjeku.
Objavljujući se u povijesti i utjelovivši se među nama, Bog nam je pokazao koliko mu je stalo do nas. Upravo u Isusovoj bolnoj smrti može se iščitati sva Božja ljubav prema ljudima jer nije oklijevao predati svog sina smrti za njih. Bog voli čovjeka jednako kao svog Sina, jednako kao samog sebe i zato je izručio svog Sina: kako bi nas, koji smo se odlučili za svijet bez Boga, ponovno pozvao k sebi.
Križ je novi i konačan dokaz Božjeg postojanja, a meditirajući Isusove posljednje riječi i njegovu smrt na križu, čovjek dolazi do razumijevanja Božjeg plana. Nije mi cilj otkriti taj Božji naum jer, niti ga ja tako dobro poznajem, niti se on može naučiti. Svatko ga treba u svom životu prepoznati. Isusove posljednje riječi na križu mogu nam, vjerujem, puno otkriti, a u ovom Velikom Tjednu pozivam vas na meditiranje tih, možda najvažnijih Isusovih riječi.
Kristove riječi s križa
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? - rekao je Isus pritisnut patnjama na križu. Čovjek koji je proživio patnju i bolesti u svom životu, zna da se upravo u tim trenucima Bog čini vrlo daleko i postaje nejasno zašto dopušta naše boli. Unatoč patnji, Isus svojim mučiteljima oprašta - Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! - traži oprost od Boga za grijehe ljudi kako bi ih spasio. Ako Isusova smrt nije dovoljan dokaz da nam je Bog oprostio, ne znam čime bi se drugim to moglo dokazati. Zanimljivo je da Isus ne osuđuje lijevog razbojnika koji mu se ruga jer on umire i za njega, a desnom očituje tajnu uskrsnuća - Zaista, kažem ti, još danas ćeš biti sa mnom u raju!
Ženo evo ti sinka! Sinko, evo ti majke! – rekao je Isus svojoj majci i apostolu Ivanu i tako, na simboličan način preporučio apostola, a preko njega sve ljude svojoj majci. Njegova majka je majka sviju nas. Isusova peta rečenica bila je - Žedan sam. Na medaljici Majke Terezije piše upravo taj Kristov povik s križa - Žedan sam. Vjerujem da u tim riječima Isus želi pozvati da damo vode svakome tko je žedan i pomognemo svakome u potrebi. I on je sigurno bio žedan, a umjesto ispunjenja posljednje želje ustima su mu primaknuli gorku spužvu s octom. Nemojte to raditi svojem bližnjemu, dajte mu piti, čitam u toj rečenici.
Dovršeno je! - rekavši te riječi najvažniji trenutak u povijesti čitavog svemira se ostvario. Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! - izgovorio je poslušan do smrti Božjem naumu.
"Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu," stoji u Fil 2,8. Isus je prihvatio smrt i po tome je još jednom potvrdio svoju ljudsku narav. U toj savršenoj povezanosti s čovjekom, jer Bog po naravi živi, a čovjek umire, postao je spasonosno poslušan. Svojom je smrću, toliko smo to puta meditirali moleći križni put, pobijedio smrt, svladao grijeh, usmjerio čovjeka prema novom životu s Bogom.
No, niti nakon što je sam sebe podložio smrti, nije ljudima oduzeo slobodu vjerovanja. Nakon što je uskrsnuo Isus se zaputio u Emaus pridružio se apostolima. Bila je već večer i oni su ga pozvali da blaguje s njima. Da ga nisu pitali, vjerojatno bi otišao dalje. To je misterij njegova uskrsnuća, Isusova smrt na križu i još jedna Božja ponuda čovjeku koji nastavlja poštivati ljudsku slobodu da odbaci Boga. Raspeti Krist je znak koji čini prihvatljivom za vjerovanje kršćansku vjeru u Boga. Smrću i uskrsnućem Isus je dokazao Božje postojanje, ali ga nije nametnuo jer je vjera uvijek slobodan čin i Bog bi se proturječio kad bi čovjeku tu slobodu oduzeo.
Bog u Starom Zavjetu inzistira na činjenici da je on Bog, a čovjek je samo čovjek. Preko Isusa kao da govori: Možeš biti Bog jer si moj sin. Do sad smo naučili da ako želimo biti vladari života, moramo odbaciti Boga. Bog je iznad nas i kao takav nas može jedino sputavati u našim planovima. Tako je to kod svih vladara i zato je bitno praviti se da Boga nema. Na križu nam Bog poručuje da je on ipak tu i da nam neće uzeti naše pravo na slobodu ako ga prihvatimo nego, naime, upravo prihvaćajući Boga, čovjek dobiva potpunu slobodu.
Isusova smrt - sažetak vjere, njezin temelj i osnovni sadržaj
Post u Korizmi u tom smislu nije sam sebi svrha. Ne treba postiti kako bi si nešto oduzeli. Važnost i vrijednost u odricanju je upravo to što posteći postajemo više slobodni, a Bog nas takve želi. Vršeći Božje zapovijedi nitko nije izgubio slobodu i upravo u kontaktu s Bogom čovjek se oslobađa svojih grešnih, nezdravih navika koje ga vežu i ne dopuštaju mu da bude slobodan.
Isusova smrt na križu je sažetak kršćanske vjere, njezin temelj i osnovni sadržaj. Isus nam je smrću na križu pokazao kako mi možemo nositi vlastiti križ. Možemo ga nositi jedino ako ga uzmemo iz Očevih ruku, ako se pouzdamo u Boga. Naš život u ovoj suznoj dolini dobit će svoj pravi smisao jedino u Bogu. Priznajući Bogu njegovo božanstvo priznajemo ga i sebi u najizvornijem obliku, kao sinovi Božji.
Završimo ovaj tekst s molitvom isusovca Romana Bleistein: "Ne poznajem nijednog drugog Gospodina doli Isusa iz Nazareta: Pobijedio je smrt i silu moćnih. Ne poznajem nijednog drugog, kojem bismo bezgranično i bezuvjetno mogli vjerovati doli Razapetog i Uskrsnulog: On živi i jamči za moj život. Vjerujem!"
|